Kod kuće

Moj se muž gotovo uvijek iznenadi, s nemalom dozom osjećaja vlastitog postignuća kad nakon tuširanja, već kasneći na posao, nasumično kopa po svim zamršenim prostorima, mračnim ladicama i tajnovitim policama ormara u nevelikoj spavaćoj sobi i uspije pronaći nešto za obući. Sumnjam da traži ciljano neki određeni komad odjeće, neku odjevnu kombinaciju koju je prethodno smislio jer on jednostavno za to nema ni najmanje talenta i što se toga tiče, posve mu je svejedno. U njegovu obranu stoji činjenica da se uglavnom oblači kada već kasni onamo kamo je krenuo. Gleda tako u ormar kao slijep kod zdravih očiju i najčešće mu ne uspijeva vidjeti i odabrati nešto odjevno. Naravno da sam ja uvijek kriva jer stalno preslagujem stvari, kao da ih namjerno skrivam. Tada se ljuti i negoduje što mu prije nisam pripremila odjeću znajući da će obući prvo što nađe i da to, po meni neće biti dovoljno dobro. Pa će se zbog mira u kući trebat presvlačiti i nepotrebno gubiti vrijeme. Najjednostavnije, a svakako i najbrže mu je kad u gaćama, potkošulji, čarapama, dobro, da ne griješim dušu, često i u košulji, siđe stepenicama do ulaznih vrata i stane dozivati mene ili djecu da mu donesemo hlače, sako, kravatu aktovku, neke papire koje je ostavio na svom radnom stolu, kolonjsku vodu, čašu vode, ostatak kave u šalici koju nije popio, kao i ostatak sendviča koji nije stigao pojesti tražeći po kući svoje stvari, te još neke sitnice za koje je siguran da ih je ostavio na određenom mjestu, ali smo ih mi, uglavnom ja, sklonili da ih sada, kada je u strašnoj strci s vremenom, ne može naći. Tada bismo se mi razletjeli po stanu sudarajući se poput ragbijaša noseći njegove stvari i survali po stepenicama te ga oblačili, špricali kolonjskom vodom, vezivali vezice na cipelama jer ga u zadnje vrijeme boli kralježnica, te ga zadihani no zadovoljni ispraćali pogledom diveći se svome djelu i mahali mu za pozdrav. Njegovi su odlasci na posao za mene jutarnji trening, nakon kojeg moram znojna pod tuš i nakon toga odmoriti barem 15 minuta. No nisu jednostavni ni njegovi dolasci kući nakon trudbeničkog dana. Znam da ručak mora isti čas biti na stolu jer mu je pao šećer, a što nikako nije dobro za njegovo, uglavnom dobro raspoloženje i blagu narav. Kad čujem zvono na vratima, grabim komad kruha ili bilo što jestivo prvo čega se uhvatim i umjesto poljupca za dobrodošlicu, uvalim mu hranu u usta zbog mira u kući. U američkim filmovima kad muž dođe kući s posla, naravno sam otključavši vrata, odmah krene prema kućnom baru te si naspe čašu viskija koji nonšalantno pije potpuno obučen i u cipelama. Kod nas situacija nije nimalo slična, a kamoli tako glamurozna. Kao prvo, nemamo kućni bar, a drugo, moj muž prvo trči u toalet, a zatim se skida do gaća i potkošulje jer, kaže da tek tada ima osjećaj da je doma. Bože sačuvaj da mu se na vrata pojavi netko nenajavljen, jer to bi značilo da se mora oblačiti, a to mu nikako nije drago. Susjeda nam je jednom prilikom rekla da joj se poštar sa snebivanjem povjerio kako kroz naše prozore često viđa nekog polugolog čovjeka. Na to je moj muž decidirano rekao kako se nakon cijelog dana ima pravo u svojoj rođenoj kući osjećati ugodno, a što se tiče poštara, neka ne gleda. I na tom je priča stala. Moj muž, osim toga ne voli tuđe ljude u kući. Kao da mu oskvrnjuju hram doma. Kada bih pozvala prijateljicu na kavu u njegovoj odsutnosti, on bi vrativši se doma, širio nepovjerljivo nosnicama, njuškajući i nepogrešivo konstatirao: netko je bio u kući. Prosto nevjerojatno! Poput diva iz dvorca u bajci o čarobnom grahu. Naravno da pozivamo prijatelje, naravno da djeca dovode svoje na druženje ili pisanje zadaće, no on jedva čeka da svi odu da se može skinut u gače i potkošulju te provjetriti stan od tuđih mirisa.

I nakon tolikih godina braka, nismo se prestali zabavljati. Često odemo na romantičnu večeru, nakon koje me, kad se vratimo kući, uvijek najmilijim glasom pita da mu pripremim nešto jer se on samo od moje ruke može najesti. Na takvu ljubavnu izjavu ne može žena drugo, nego mu u pola noći spremati jelo i još uživati u tome. U kinu ili kazalištu, onako umoran od posla gotovo uvijek zaspi, prije čega sneno izustivši „prebio me mačak“ misleći da je umoran kao prebijena mačka. Ali to znam samo ja. Kad se svjetla u dvorani upale, skače odmoran sjajna oka i spremno kritički komentira da su film ili predstava bili loši i dosadni. Više ga ne vodim sa sobom jer je njegovo spavanje u ova teška vremena inflacije i poskupljenja postalo preskupo. Međutim, uvijek je kao odgovoran otac uključen u obrazovni proces naše djece. Riječ da bih rekla. Dok on vježba matematiku i muči se s domaćom zadaćom psujući sve redom od učiteljice do obrazovnog sustava, oni sjede udobno se smjestivši pokraj njega i gledaju crtiće. Često ih vodi na sve izvanškolske aktivnosti, glazbenu školu, na jezike, no često se tatino srce sažali, pogotovo za lijepa vremena, te umjesto na satove klavira ili engleskog, završe u kinu, a nakon toga na pizzi ili kolačima. Zna on djeci od obrazovnog kurikuluma napraviti nezaboravan i uzbudljiv događaj. Uvijek sam se pitala zašto naša djeca toliko vole kad ih tata vodi u muzičku ili na engleski i već bi pola sata prije bili spremni na vratima požurujući i dozivajući tatu. Kada je vrijeme da ih vodim ja, dobrano se namučim da ih spremim, okupim, sazovem i izbacim iz stana jer u zadnju sekundu moraju na WC, popiti vode, presvući se, otići po još jedne note, bilježnicu… tatini sinovi. Ljubi ih njihov tata!

Inače, moj je muž duša od čovjeka. Velik i krupan kao od gore odvaljen, a duša mu latica trešnjinog cvijeta. Meka duša koja isijava čvrstom energijom. Neustrašivo se baca u izazove životnih nedaća, ne dopušta da prah padne na nas, ali pred tajnama ormara i štednjaka, nema baš nikakve šanse.

Da se razumijemo, ovo je jedna kratka ljubavna priča.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: