Borjana Prošev-Oliver
Jesam li vam
pričala?
Katica
Netko je rekao da je sjećanje privilegij starijih, ali i zaborav. Zato želim zapisati neke stvari prije nego što doista ostarim. Nikog više nemam pitati o svojim nesigurnim sjećanjima na obrise i krokije nekih lica gotovo nevidljivih na požutjelim crno bijelim fotografijama. Na redoslijed i razloge nekih događaja čije postojanje mi se danas iz perspektive…
Bijeli oblaci
Glava mi je među bijelim oblacima, nježnim i nemirnim. Pomiču se s proljetnim vjetrom i mijenjaju svoj oblik. Pratim ih pogledom no bježe mi pred nosom, rastvaraju se, nestaju pa se ponovo pojavljuju i golicaju mi nos. Uživam u toj igri. Ne primjećujem svoje noge. One su negdje dolje. Moje su, a kao da nisu.…
Bijeli oblaci
Bijeli oblaci Glava mi je među bijelim oblacima, nježnim i nemirnim. Pomiču se s proljetnim vjetrom i mijenjaju svoj oblik. Pratim ih glavom koja ih pokušava slijediti, bježe joj pred nosom, rastvaraju se, nestaju, pa se ponovo pojavljuju njoj nadomak. Ne uspjeva. Uživam u toj igri. Ne primjećujem svoje noge. One su negdje dolje. Moje…
Ви раскажував ли
Борјана Прошев-Оливер Расказите станаа книга. Му благодарам на издавачот Перун Артис и на сите вам кои ме читавте.
Ružičasti koferić
Moja se ujna Milica ubila. Prije toga obukla je elegantnu crninu, plisiranu svilenu suknju i svilenu bluzu, crne hulahopke i lakirane elegantne salonke, oko vrata stavila je nježnu bisernu ogrlicu. Ne bi me čudilo da se naparfimirala sa svojim omiljenim parfemom, ali tu informaciju ne znam. Zatim je popila punu šaku jakih sedativa i legla…
Propuštena prilika
Vjerujem da je moj ujak zauvijek otišao u neke daleke svjetline. Svi su govorili da je bio predivan čovjek, i nisam imala osobitih razloga ne vjerovati im ali sam tek nakon njegove smrti shvatila da ga zapravo uopće nisam poznavala. Kada se nešto nikada ne dogodi, vjerojatno je tako i trebalo biti. Ja jednostavno nisam…
Susjedi
Nisam baš neki susjedski tip. Ne družim se sa susjedima na kvartovskoj ili još bolje, „katovskoj“ kavi kad se skupi društvo iz stanova na katu, često i u pidžami i uz miris pirjanog luka za ručak. Ne posuđujem šalicu šećera, jedno jaje i ne ostavljam nikome ključ od stana kada idem na godišnji odmor. Ali…
O egzilu kada je vrijeme tužno i kad pada kiša
Zanimljivo je i nekako patetično da se o temi koju osobno živim, temi egzila, zdušno razgovara u akademskim krugovima, na književnim, sociološkim, kongresima. Međutim, da pojednostavim kako bi me bolje razumjeli, radi se o vrlo osobnoj temi koja obilježava živote mnogih, o vrlo neugodnom osjećaju nepripadanja, neprihvaćanja s obje strane, „mi njih i oni nas“,…
Kod kuće
Moj se muž gotovo uvijek iznenadi, s nemalom dozom osjećaja vlastitog postignuća kad nakon tuširanja, već kasneći na posao, nasumično kopa po svim zamršenim prostorima, mračnim ladicama i tajnovitim policama ormara u nevelikoj spavaćoj sobi i uspije pronaći nešto za obući. Sumnjam da traži ciljano neki određeni komad odjeće, neku odjevnu kombinaciju koju je prethodno…
Iščekivanje
Njezini odlasci u kvartovsku knjižnicu bili su male svečanosti i uvijek popraćene nadom i gotovo dječjim očekivanjem uzbuđenja i radosti. Nakon puno vremena, već je dobro znala raspored knjiga na policama koje je uglavnom pročitala i čijih se naslova ni radnje više i ne sjeća, već samo onog poznatog treperenja, ushita ili grča nakon zadnje…
Something went wrong. Please refresh the page and/or try again.
Jesam li vam pričala? 