San o sanjanju

Jučer sam usnula san o sanjanju. Bila sam leptir koji je sanjao da je bijeli žohar. Kao leptir letjela sam nad poljima ivančica dok mi je proljetni vjetrić nadimao prozirna krila i mijenjao oblik šara u bojama sumraka. Spavala sam gotovo svjesna nadrealnog spokoja, umotana u  božanski mir kao u toplo paperje. I da jeNastavi čitati “San o sanjanju”

Stavrogin

Središnji lik mojih mladačkih dana bio je momak kojeg smo zvali Stavrogin. Ne sjećam se njegovog pravog imena. On je za mene oduvijek bio samo Stavrogin, po Dostojevskijevom liku iz srednjoškolske lektire, koji je na mene u mojoj adolescentnoj dobi ostavio veliki dojam. Baš kako me je lik Nikolaja Vsevolodoviča Stavrogina iz romana „Bjesovi“ fasciniraoNastavi čitati “Stavrogin”

Ulični muzičar

                                                  U samotnom parku ispod žute krošnje sjedio je na klupi starac, jednom rukom oslanjao se na ispucanu ebanovinu vrha štapa za hodanje, a drugom je čvrsto zagrlio svoj violinski kofer.  Žmirkao je svojim žutim očima gledajući čas prema suncu što je jenjavalo i gasilo se u malenome jezercu, čas prema patkama što su seNastavi čitati “Ulični muzičar”

Mrlja

Ležala je na krevetu i gledala negdje neodređeno u zrak iznad televizora. Usmjerila je lijeno pogled na veliku mrlju na zidu, trag prošlogodišnjeg prokišnjavanja plafona. Mrlja je bila neobična oblika, a ona je pokušavala škiljiti te izoštriti leću svoga oka kako bi joj se u amorfnoj mrlji na zidu otkrio neki zagonetni oblik, neka tajnovitaNastavi čitati “Mrlja”