Arhiva autora: Borjana Prošev-Oliver

Mnogi su je došli pozdraviti. Aerodromska pista sjajila se pod užeglim zrakom. Grlili su je i lijepili o njeno svoja znojna lica umrljana otopljenom šminkom i usiljenim suzama. Neki su naglas zapjevali neku od onih iseljeničkih u kojoj se zauvijek napušta rodni kraj, a kosti se ostavljaju u nekom bezimenom i prašnjavom „creeku“ čije imeNastavi čitati “Iseljenička priča”

Držeći se dvjema rukama čvrsto za umivaonik približim se ogledalu gotovo dodirujući ga čelom i stisnem oči kao da na  svom licu pomno tražim neke nove tragove i znakove kozmičke, ali i svoje osobne sudbine. No ne nalazim ništa od toga već samo onu već duže vrijeme indiskretnu i trajnu sjenu nesigurnosti za koju kažuNastavi čitati “Moja žena”

Već neko vrijeme muž i ja želimo kupiti kuću. Preseliti se iz stana u gradu u kuću izvan grada s velikom okućnicom gdje bih ja imala vrt, voćnjak iz kojega bih radila domaće džemove, sokove, kućicu za psa koji bi ionako stalno bio s nama u kući, pogled na okolna brda koji bi mi dušuNastavi čitati “Kuće duhova”

„Miriše na kišu“- reče on i isisa ustima s jagodice palca kapljice krvi nastale od uboda trnja s grma kupine. Dvije košarice tamnih bobica bile su već pune. On uopće nije volio kupine. Ona ne reče ništa. Nastavi mirno ležati na travi škiljeći u preostalu zraku sunca zašlog iza oblaka. Nakon nekog vremena malo protegneNastavi čitati “Miriše na kišu”

Moj je tata iza sebe ostavio dvjestotinjak gusto ispisanih stranica na staroj Olimpiji s kojih je bez proreda na tankim listovima papira i umetnutim indigom koji je ostavljao olovno sive tragove na rubovima slova poput oblaka što su se nadvili nad njima ili od suza razmazane maskare, moj je tata ispisao svoj život gust i težak.Nastavi čitati “Raskrinkavanje Olimpije”

                                                           „Molim te dođi sa mnom. Ne mogu ovo sam“, promuklo procijedi uznemiren i uzdrhtao, lica iskrivljena od unutarnje muke koja mu je bolno stezala grlo. Moj prijatelj se zbog vlastite izdaje trebao suočiti sa svojom ženom i djecom u kući na koju su nedugo podigli dvije hipoteke, zbog koje se ubijao radeći dva posla,Nastavi čitati “Izdaja”

Otkad znam za sebe ljeta poistovjećujem s jednim malim otokom, utješno blizu kopna i vremena, ali neumoljivo okruženog morem i čeznutljivo izoliranog. Brnistra se probija kroz njegove stijene i škrta polja okupana solju. Ljeti ga miluje prkosni maestral, a zimi šibaju valovi hirovite i hladne bure. Kada navale tamni oblaci i magla, zrcali se uNastavi čitati “Stendhalov sindrom”

Voljela bih da sam u nekom paralelnom vremenu, u doba moje minule mladosti upoznala u njezinoj djevojačkoj dobi, svoju odavna pokojnu mamu. Mislim da bi odmah kliknule. Govorili su mnogi koji su je tada poznavali, a kojih danas više odavno nema, da je razdragana hodala kroz život, jednostavna i vesela, okružena brojnim prijateljima. Govorili suNastavi čitati “Majke i kćeri”

Bilo je to u davna vremena vremena. Negdje daleko, odsječeno morem i zaboravom. Na otoku na kraju svijeta. Nikome bitno. Možda bi se baš zato trebalo ispričati. Bila je ružna. Navikla se na svoje nezgrapno lice na kojem su svi dijelovi bili iskošeni, izmješteni, predimenzionirani ili pak premali. Koža joj je bila suha i perutalaNastavi čitati “Otok”

Njegov odnos prema glazbi bio je ambivalentan. Obožavao ju je i mrzio. Njegov odnos je bio uvjetovan svime što mu je pružala, zadovoljstvom, beskompromisnim zahtjevima pripadanja, ali kolika da je bila mjera njegova posvećenja, nikada nije od nje dobivao očekivani reciprocitet. Bila je rezervirana, ponekad hirovita, neuhvatljiva i nije uzvraćala ono što je u njuNastavi čitati “Tersiphora”